Prvi ljubavni korak – dobitnici nagradne igre Deichmann i Otvoreni radio

Nikad nisam vidio ljepše stvorenje, morao sam ju upoznati makar se osramotio…. Uopće me nije bilo briga što će tko misliti –progutala sam knedlu i ja sam napravila prvi korak…. Danima sam joj slao po jednu ružu sve dok nije pristala izaći sa mnom…”Nagradili smo hrabrost što ste poduzeli onaj famozni prvi korak i dobili fantastične priče.

Najljepše priče i sretni dobitnici igre Deichmann i Otvoreni su:

1.Marijan Mikić

Ovo je moj prvi korak-fatalna rečenica (kako bi ona rekla).

Znači ovako, mene je ženska doslovno uhitila/uhapsila, stavila mi lisice na ruke, zgurala u auto i odvela do policijske postaje u pritvor, da bi sutra dan ta ista cura i ja završili zajedno….

Ali idemo iz početka….u nekim popodnevnim satima sam bio na nekakvoj proslavi,ali mi je tamo bilo smrtno dosadno pa sam odlučio otići. No za vrijeme dok sam bio tamo,popio sam dvije pive…
I tako ja odlazim od tamo,vozim se lijepo,približavam se tamo nekom raskrižju kad najednom bum (pukne mi prednja guma, odnese me preko bankine i pokupim/udarim prometni znak)…stanem ja tamo sa strane i gledam štetu na autu,maknem taj znak što sam ga skršio sa ceste i krenem mjenjati gumu.
No u međuvremenu je netko zvao policiju,i eto ti njih (policajac,i opasno zgodna plava policajka mojih godina)dolaze do mene i kreće razgovor : standardno- Dobar dan,..bla bla…što se dogodilo…mada oni u biti već sve znaju. A ja ono, pravim se lud-kao pa ništa, evo pukla guma pa ju mjenjam…a policajac će,a gdje si razbio prednji far-da nisi udario u onaj srušeni znak? Ja se nešto počeo izmotavati…i dobro,udario sam- priznam ja. E sada treba puhati,a ja znam da sam popio (ne puno ,ali sam popio)…isprva odbijam, opet nešto petljam i izmotavam se,te na kraju pristanem puhati i napusem 0,47…ohhoo,pa popili smo malo kaže on…i tu drž ne daj-da skratim, kaže on kolegici : “kolegice,stavite mu lisice pa idemo do postaje”. I ona lijepo meni govori okrenite se, i hops-zavezala ona mene.
….ali u trenutku kada me započela vezat, ja joj dobacim tu fatalnu rečenicu : “Moraš dobro paziti, jer ako mi previše nježno staviš te lance, postoji velika mogućnost da ću te morati ženiti”
…na što se ona tako slatko nasmijala, te tako nježno stavila te lisice (ali ih je odmah u autu skinula)

I tako oni mene voze u postaju, tamo su me zadržali nekih pet sati…nakon toga me pustili….sutra dan ja dolazim u postaju po vozačku, sretnem žensku koja me uhapsila na hodniku,nasmijemo se jedno drugom (iz aviona se vidjelo da smo već “skuhani” i ona i ja). Govorim ja njoj : “Idem po vozačku, pa mogu ispuniti ono jučer obećano”!!!…nabaci ona meni broj moba na papir …i tako je to počelo…kasnije taj dan smo se prvo čuli,a kada je njoj smjena završila i izašli van…..završili zajedno i eto.

 

2. Marina Biluš

Aplikacija za upoznavanje … zašto ne! Za Boga miloga 40 mi je ,pa gdje ću upoznati muškarca za sebe???

Uputstva dobivam od prijateljice iz Francuske pa slijedim savjete .

Bilo je  tu koje kakvih dopisivanja, a meni kao plavuši trebalo je vremena da savladam “tehniku”

Prva poruka čovjeka kojem lice ne vidim (samo dobre traperice) bila je na njemačkom ( koji naravno ne razumjem) pa mi je pametni Google pomogao da mu objasnim da od toga ništa : ne razumjem jezik, ne vidim te i što sada ??

Prijevod sam dobila BESPLATNO. Zamisli ti to …

I tako su dani prolazili u dopisivanju na engleskom ( koji razumjem) pa je i slikica došla pa i prvo: mislim da te volim!!!!

Tri mjeseca su prošla sa prekrasnim porukama, rječima, i dopisivanje u kasnim satima …

Da i dolazi deveti mjesec veliki dan upoznavanja. Sjedam u svoju pilu i odlazim u Sloveniju na upoznavanje ( točno na pola puta njemu i meni ) Pripreme su trajale punih mjesec dana ,znate žene kako to ide. Vježbanje, depilacija,nokti,frizura,izbjeljivanje zubi,u ormaru ništa ne valja…

I onda dođem na granicu Hrvatske i Slovenije ,tri policajca stoje zaustavljaju aute: žao nam je ali granica je zatvorena Slovenija je pod vodom.

Ako želite u Sloveniju morate na Celje. SUPER! Prvi put vozim u tuđoj državi,sama, ne znam put ni preko Bregane a kamoli preko Celja.

Zovem doma da što da radim, molim pomoć,savjet,plakala bih. Idem pa kud puklo i dolazim do sljedeće barikade, i ova cesta je zatvorena.Pod vodom je veliki dio.Srećem dobre ljude pa ih pratim da do nekud dođem. Odlično, treča barikada ali ovo prolaziš ili se vračaš! Nazvala sam gospodina da mu objasnim što se dešava i da ću probati ovo proći ili se vračam doma za Zagreb. Imala sam zaista samo veliku sreću i bez imalo pameti stala iza đipa velikog, nabila mu se skroz na guzicu ( auta) i prešla rijeku. A i nakon stresa, stislo me je … sva dotjerana imaš veliki izbor: cesta koja nije pod vodom ili sve ostalo kaj je pod vodom .

Noge su mi bile mokre i blatne do gležnja jer sam stala uz kuruzu,naravno!

Nakon 5 sati kroz Sloveniju, da točno čitate 5 sati kroz Sloveniju do Radenci moja ljubav je svo vrijeme strplivo čekala , popio je 7 kava, i ljudi su ga čudno gledali. Kada sam izašla iz auta primio me je za ruku ,pitao kako sam. Ja sam rekla da još uvjek vozim a on : onda se idemo prošetati. Šećemo i danas, provodimo prekrasne trenutke zajedo. Vrijedilo je svake mimute tih pet sati putovanja, svog stresa,straha, ljutnje: žašto baš meni? ZATO!!!!

 

3. Moreno Mušković

Pa naša bi priča mogla započeti pjesmom Bolesne braće”Upoznao sam je jednog ljeta u kafiću na moru…”, ali se moja cura ipak ne zove Patriša, već Ema. Puno se puta svi mi zamišljamo kao bogataši i razmišljamo što bi si sve priuštili. No, svi bogataši imaju jedan veliki problem, a to je da ne znaju tko su im “pravi” prijatelji, odnosno vole li ih njihove cure/žene ili su s njima samo zbog para. E, pa ja nemam taj problem. Prvo, nisam bogat, a drugo, ja i cura smo se upoznali dok sam sezonski radio mijenjajući vreće za smeće na opatijskoj Slatini. To je prava ljubav! Kako sam ju samo takav smrdljiv i prljav mogao privući? Ljudi bi pomislili da sam “opasno” zgodan, ali baš i nisam. Valjda je vidjela u meni neki potencijal radišnog čovjeka, a danas-sutra i muža. Uglavnom, radila je u kafiću na istome kupalištu i tako nas je to smeće sve više približilo. Svi su bježali od mene, samo je nju srce sve više i više vuklo k meni.

Prvo su to bili oni nevini i sramežljivi pogledi, polu namigivanja. Šta sam ja znao o prilaženju curama? Imao sam tek 17 godina, a od Galeba ni G u meni. Valjda je to genetski nedostatak 🙂 Nije bilo klasičnog uleta: “Ja: Jel te bolilo kad si pala? Ona: Od kuda? Ja: Iz raja…” i te spike. Mi smo se poput razigrane dječice zbližili igrajući grad-država i odbojke (to smo ubrzo prestali igrati jer je skoro potjerala sve turiste s plaže od “preciznog” gađanja). Najbitnije je u svakom odnosu da osobe imaju o čemu pričati, a mi smo se upravo kroz te igre bolje upoznali i shvatili da ćemo uvijek imati tema za razgovor i da nam nikada neće biti dosadno. I bili smo u pravu! Nismo još znali jesmo li u vezi ili nismo, ali sve se razjasnilo jednoga lijepoga sunčanog dana kada sam joj po odlasku s posla dao poljubac, a ona skoro pala na guzicu od iznenađenja. I tako je započela naša priča koja traje još i danas nakon gotovo 8 godina. Iako ne mijenjam više vreće za smeće, ona me i dalje voli. Pa koji sam ja sretnik!

 

4. Mateja Matešić

Vožnja prema ljubavi..

..nit je njemu trebao originalni upad niti meni hrabrosti da priđem..! Zapravo, prvo sam morala iskeširat dobru sumu novca da bi dobila njegov broj! Ne nije eskort man instruktor vožnje je! Na prvi poziv mu se nisam javila, mislim ni na drugi..,tu auto školu sam upisala isključivo zbog njegovog radnog kolege na preporuku prijateljice koja je kod njega položila (uopće nije bila svjesna da će nakon izvjesnog vremena dobit titulu “The Pimp”) Kad je na red došla vožnja – razočarenje! Pa to nije taj zbog kojeg upisah se ovdje!!

Oooo! Ali ajde valjda ce me osposobit za upravljanje motornim vozilom smile smajlić Kako god sati vožnje su krenuli. Mislim da je prije polovice odvoženih sati pao prvi neizravan ulet na koji se i danas smijemo. Smiuljeć se pitao me: Jel ti znaš kako se ja prezivam? Moj odgovor je bio-ne. Kaže on-Barbarić! Tu smo se naravno počeli smijat! (btw.moje ime je Barbara). Vrlo brzo su poruke o dogovaranju termina vožnje postajale sve duže sa dodavanjem novih tema osim auta Da nebi bilo zabune – za vrijeme obuke smo zadržali poslovan odnos, a sada nakon vise od 7 godina posjedovanja vočacke dozvole u stazu stoji i 6,5 godina veze, a prva godišnjica braka je za manje od mjesec dana – na njegov rođendan!!

PS – a kada me netko “pozdravlja” uz Hrvatima dobro poznat uzvik u prometu o dobivanju vozačke (….hahah) ni ne zna da govori istinu!

 

5. Andrea Molnar Tek

Pozdrav,

Moje ime je Andrea i pisem da ispricam kako sam naisla na  ljubav svog života u gradu od 19 milijuna ljudi. 🙂

Prije nepunih 5 godina otisla sam sa mamom i sestrom u Istanbul. Kad se dode u istanbul jedno od glavnih mjesta za posjetiti je Grand Bazaar. Tako smo i mi otisle u shopping na to povijesno mjesto. Imali smo listi sto sve zelimo kupiti od suvenira i jedan od predmeta koji je moja sestra htjela je bila tuska džezva. Kako sam ja “lajava” u obitelji tako sam ja bila zaduzena za cjenkanje, jer na Grand Bazaaru se treba cjenkati kod kupovine predmeta. Hodamo tako po nepreglednim ulicama Bazaara i odjednom vidimo jedan ducan koji je imao džezve, Livia odabere jednu i Andrea idi se cjenkati. Dode mladi gospodin koji je radio inpocne po kalkulatoru racunati neki samo njemu znanu racunicu kojom bi se ja kao kupac trebala osjecati super, jer sam si iscjenkala popust. I nakon razmijenjenih osmjeha u tom cijelom procesu mladi gospodin mi da vizitku na kraju, da ga nazovem. Mislim si ja “I’m not that kind of girl” samo se ti nadaj i spremim vizitku. Kada smo se vratile u hotel, vrag mi ne da mira i nadem ja njega na Fejsu, addam ga pa reko sto bude bit ce, tko zna koliko prati fejs, p kad tad cemo se cuti. Novi prijatelji i raznih dijelova svijeta mi nikad nisu bili strani. Tko bi rekao mladi turcin redovito privjerava Fejs i posalje u roku 2 minute poruku. Da li se mozemo vidjeti navecer? I da ne duzim… Nakon dvije godine veze na daljinu, moj turčin se odlucio ostaviti svoj turski zivot i doci zamnom u Hrvatsku. I sad smo vec sretno u braku nepune 3 godine. 🙂

Eto dva prva koraka moga supruga su nam se isplatila 🙂

Nadam se da vam se moja prica svidjela, buduci da je seka zaprijetila da ce ju ona poslati ako vam ja ne pisem.